Prvi stanovnici otoka bili su Iliri. Nastanjivali su unutrašnjost otoka, gdje se nalaze gradine i mnogobrojne gomile na istaknutim vršcima.
Ime otoka Brača (Bratza, Brattia, Brectia, Brazza) svoje porijeklo najvjerojatnije duguje jednoj od najplemenitijih životinja – jelenu.
Najveće gradinsko naselje na otoku je Škrip. Iz rimskih vremena ima mnogo arheoloških nalaza uglavnom na lokacijama rimskih kamenoloma i njihovih gospodarskih dobara.
Od velikog su značaja starokršćanske bazilike u Povljima, Lovrečini nedaleko od Postira, Postira, Supetru, Splitskoj te Pučišćima.
Posebnu vrijednost predstavlja 18 starohrvatskih crkvica na vrhovima brda iz 9.-12. st.
Poseban tip samostansko – crkvenih spomenika iz 15. i 16. st čine glagoljaške eremitaže na južnim obroncima Brača. od tih spomenika svakako su najatraktivniji Zmajeva špilja ponad Murvice te pustinja Blaca južno od Nerežišća i Dračevice, ali i Franjevački samostan u Sumartinu i Dominikanski samostan u Bolu sa svojim muzejom koji posjeduje bogatu zbirku predmeta iz špilja, numizmatičku i zbirku pomorske arheologije, te zbirku misnog ruha i bogatu arhivsku građu, te neizostavan Muzej Otoka u Škripu.
Umjesto bogatih zdanja civilnog graditeljstva, zbog turske opasnosti s mora, Bračani su gradili kaštele za obranu.
Brač je stvorio mnoge građevine velike spomeničke vrijednosti i isklesao u kamenu brojne reljefe zavidnog umjetničkog dometa. Ali i najskromnije forme poput kamene bunje ili starohrvatske crkvice na vrhu brežuljka prošaranog gomilama između trsova vinove loze dobiva tu vrijednost prvorazrednih arhitektonskih tvorevina.

Zaboravite užurbanost! Ovdje se vrijeme mjeri pomicanjem sijena i nebeskih tijela, a otkucaj zvona stoljetnih zvonika slave život u ritmu prirode!

„Brač. Njegovo ime miriše murtelicom i ružmarinom.“ (Jure Kaštelan, Brač.)